Zašto se s vremena na vreme treba podsetiti svog zašto
Nešto me zadnjih dana obuzeo neki nemir, sve aktivnosti promovisanja mog programa i mene kao kouča mi se čine teške, stanje poznato u narodu kao upadanje u crnu rupu.
I usprkos tome što je godina još malo pa iza mene, bila dobra godina (čujem ćerku u pozadini kako kaže definiši dobra, neka ostane zasad samo dobra😊), nekako sam sve imala osećaj da ne radim dovoljno, da nisam stavila u pogon sve moje resurse: od mojih veština, iskustva pa sve do kontakata ljudi koji mi na ovaj ili onaj način mogu pomoći u izgradnji onog što ja zovem održiva koučing praksa.
A onda, kao što to često u životu biva ako mu date priliku, na koučing superviziji, dok sam bila u ulozi klijenta sa temom da imam osećaj da nisam uradila sve što bih mogla i da bih volela da sa sesije izađem sa još nekom idejom ili idejama šta mogu da uradim, kolega kouč me upita: ’I šta tvoji klijenti kažu šta im se promenilo nakon rada sa tobom?’
I ja krenem da se prisećam. I pričam.
O klijentkinji koja kada je u u jednoj životnoj fazi prestala da radi i iz ultra užurbanog dana ušla u dan u kojem nije imala toliko obaveza i nekako se nije osećala dobro s tim. Sećam se kao danas da je rekla: ‘Znam kako da funkcionišem u ratu.’ Kroz koučing je osvestila da je ‘rat’ prestao i da može da funkcioniše i u miru😊.
O klijentkinji koja je nakon sesije rekla da joj je glavna korist od koučinga to što je često videla svoj život kao ustajalu baru a sad ga vidi kao planinsko jezero. I što nakon dve godine od naših koučing sesija koristi metode i način razmišljanja koji joj je pomogao da se reši nekih starih navika a uvede nove korisnije.
I na moje lice se vratio osmeh😊.
I imala sam osećaj kao da je sve postalo svetlije, jasnije, jer sam se podsetila zašto radim sve ovo.
Da budem privilegovani učesnik neverovatnih transformacija koje koučing donosi ljudima kao što su promena energije, načina razmišljanja, perspektive, broja opcija na raspolaganju.
Da imam priliku da neprestano učim i usavršavam svoje veštine i njima doprinesem da neko nađe svoj odgovor i krene u susret svojim snovima, otkrivanju i jačanju svojih potencijala
Tako da vam u sledećoj godini želim da se s vremena na vreme prisetite svog Zašto.
Ne tuđeg.
Ne onog ‘O Bože zašto se ovo baš meni događa?’
Onog zašto radite to što radite. Jer kad to znate sve se nekako posloži. I bude lakše 😊.
Srećni praznici!
Povezani postovi
Uzimaš li (i ti) akontaciju na sekiraciju?
Engleska poslovica kaže briga je kao da sedite na stolici za ljuljanje. Ona vam daje da nešto radite ali vas ne vodi nigde. Ponekad mi se čini da...
ICF, ACC, PCC,… i što je to uopšte bitno?
Koučing može biti iskustvo koje vas vodi do lične promene i važno je s kim ćete krenuti na to putovanje.To me podsetilo i na priču u kojoj na pitanje: ‘’Šta je važnije: putovanje ili odredište?’’ stigne odgovor:...
Da, to sam ja, malo sam se promenila…
Promene i ja imamo odnos pun ljubavi i mržnje, naizmenično i u krug. Volim da učim i volim da se menja znanje i iskustvo u mom životnom...