Uzimaš li (i ti) akontaciju na sekiraciju?
Engleska poslovica kaže briga je kao da sedite na stolici za ljuljanje. Ona vam daje da nešto radite ali vas ne vodi nigde.
Ponekad mi se čini da sam pola života provela brinući.
Da li ću naći posao?
Dolazi nam kupac u audit, da li će sve proći kako treba i da li ćemo dobiti posao?
Hoću li moći izgraditi novu karijeru?
Šta ako se razbolim?
Šta da obučem sutra, haljinu koja mi najbolje stoji zaboravila sam da operem?
Kako će proći prezentacija, šta ako se ukočim i iz mene ne izađe ni jedna reč?
Šta ako mi ne odgovore na mail?
Hoću li se snaći ako mi dete dobije temperaturu?
Rezervoar briga verovatno nikad neće presušiti. S druge strane možemo ga malo pretresti pitanjima i videti šta se događa:
❇️ Da li mi se nekad dogodilo to o čemu sam brinula danima, mesecima, godinama, ceo život?
❇️ Ako jeste, kako se sve na kraju završilo?
❇️ Šta je zapravo najgori ishod ako se ta moja briga ostvari?
❇️ Kakve su šanse da se to ne desi?
❇️ Koju odluku sam donela: preduzeću nešto ili neću preduzeti ništa?
❇️ Šta sve imam na raspolaganju ako odlučim da preduzmem nešto?
Šta ti radiš kad te tvoja briga probudi u 3 ujutro?
Još postova…
Pitaj otvoriće se ili ko pita taj ne skita
Dešava mi se da na nekom predavanju ili skupu nešto ne razumem i da ne podignem ruku da postavim pitanje, najćešće iz straha da ne ispadnem glupa. A...
ICF, ACC, PCC,… i što je to uopšte bitno?
Koučing može biti iskustvo koje vas vodi do lične promene i važno je s kim ćete krenuti na to putovanje.To me podsetilo i na priču u kojoj na pitanje: ‘’Šta je važnije: putovanje ili odredište?’’ stigne odgovor:...
Da, to sam ja, malo sam se promenila…
Promene i ja imamo odnos pun ljubavi i mržnje, naizmenično i u krug. Volim da učim i volim da se menja znanje i iskustvo u mom životnom...